Razgovar sa direktorom Marko Polo Fest-a Ivanom Šegedinom                                        pred 25. četvrtstoljetni korčulanski festival.

Jedan festival završi. A sljedeći sam od sebe organizacijski počne. I tako 25 godina kao ljubav, zavjet ali i kao radost. Snagom duha i poštovanjem prema svemu što te okružuje, stvaraš. Jednostavno stvaraš. I to ljudi vide, znaju i poštuju. Prepoznaju nešto u tome. U toj organizaciji koju zapravo nitko ne vidi osim osobe koja je odgovorna za njen slijed. Kad se telepatije preklope onda je nešto pripremiti znatno lakše. Ne mislim sad na Riblju ili goveđu juhu, već fundamenat, zapravo temelj jednog tradicionalnog projekta. Covid 19 ili Korona virus nam je u određenom vremenu stvorio neugodnosti ali zahvaljujući ponajviše našem Civilnom stožeru na čelu s gospodom: Davorom Božinovićem, Alemkom Markotić, Vilijem Berošom, Krunoslavom Capakom i uz pomoć dragog Boga Hrvatska se je odmakla od biološke katastrofe, prijetnje i virusa i to nije samo ”dobro” kako više puta mnogi kažu, već je to još jedna u nizu pobjeda na strani Republike Hrvatske. Duboko se nadamo kako će i ovogodišnji Marko Polo festival slaviti tu pobjedu nad zlom koje je prijetnja cijelom svijetu.

Ovogodišnji 25. Marko Polo Fest je zapravo polujubilej ali isto tako i četvrtstoljetno djelo nastalo s razlogom, motivom i ciljem. Gospodariti pjesmom i kulturom, potičući pri tom razvoj malog i srednjeg poduzetništva, turizma, ponajviše razvoj vinogradarstva i Hrvatske proizvodnje autohtonih proizvoda je od početka bio naš cilj i smatram kako smo u tome uspjeli. Programom Marko Polo Hrvatska u čijem je sastavu Marko Polo Festival smo pokrenuli niz kvalitetnih i promišljenih inicijativa koje su odlukama onih najodgovornijih za našu budućnost i razvoj Hrvatske danas realizirani. Korčulanin Niko Perić, dopisnik za Slobodnu Dalmaciju često puta reče, kako je Međunarodni Marko Polo Festival bio i ostao najveći vikar Hrvatskog vinarstva i vinogradarstva. Vino je postalo prehrambeni proizvod upravo zagovaranjem s naših okruglih stolova. Pokazali smo već prvih godina festivala kako se Marko Polo pijacom, dakle Hrvatskom pijacom mogu i trebaju prodavati svi hrvatski autohtoni proizvodi i na koji način. Organiziranjem izbora za MISS Marko Polo festivala u nekoliko godina zapravo smo ukazali na ljepotu koje u Hrvatskoj ima u izobilju do tisuće pjesama domaćih i inozemnih izvođača, pjevača i glazbenika koji su festivalskom pozornicom obilježili četvrtstoljetnu postojanost Međunarodnog Marko Polo Fest-a. Ako još pridodamo i činjenicu, da je upravo inicijativama iz ureda Marko Polo Festivala u Korčuli revitalizirana korčulanska brodogradnja u stečajnom brodogradilištu ”Inkobrod” od strane novostvorene kompanije ”Leda” d.o.o. u kojem je izgrađeno dvadestak novih brodova, onda zapravo možemo potvrditi naše organizacijske sposobnosti, kvalitete, produkt uz ime Marka Pola kojim pridonosimo našoj zajednici. I ovim putem zahvaljujemo svim našim sponzorima i donatorima koji stoje čitavo vrijeme uz nas prepoznajući u nama veliku odgovornost ali i odricanja.

Naša suradnja s glazbenicima i umjetnicima je od nastanka festivala uvijek bila iskrena. Svakog umjetnika podupiremo i pratimo njegov rad. Dobar dio njih koristi upravo Marko Polo Fest kao odskočnu dasku na glazbenoj platformi hrvatske glazbe u čemu mnogi uspijevaju. Njihove posebnosti su slične. Dokazati da postoje i da su tu sa svojim glazbenim produktom i sadržajem, danas u ne tako olakotnim okolnostima ove biološke krize. Smatram kako glazbene institucije trebaju imati više sluha za hrvatsku glazbenu kulturu i mlade ljude koji se bave i žele baviti glazbom. Na isti način želim ukazati i na neadekvatno praćenje njih i njihovog rada kroz glazbene institucije a isto tako i od strane naših diskografskih kuća u kojima poštujem njihovu samobitnost ali ne i onaj dio rizika i odricanja u kojem trebaju sudjelovati u našem društvu. Naša glazbena kultura ima toliko bogatstvo sadržaja, da nam zapravo ne može konkurirati niti jedna zemlja na svijetu. Naša glazbena industrija stagnira na informatičkoj platformi, jer svaki spot za pjesmu dići košta. U ovoj situaciji razumijemo HDS ZAMP, ZAPRAF i naše diskografske kuće. Ali neshvatljivo nam je kako određenim nepromišljenim propisima, kalkulacijama i odlukama sami sebi zagorčavamo život uvoženjem i vrednovanjem inozemne glazbe naspram naše, Hrvatske. Da u manjem postotku ali ne na ovakav način kako se to danas i u ovoj situaciji radi. S toga se zalažemo i boriti ćemo se svim pravnim sredstvima, da se 90% Hrvatske glazbe pušta i izvodi na radijskim i TV postajama, u ugostiteljskim objektima i na koncertima jer je upravo naše jezično područje ograničeno u svijetu glazbe. Otvorimo li bilo koju talijansku, susjednu radio postaju, koja nam često u ljetnim mjesecima preklapa naše radijske postaje i njihove frekvencije dolazimo do zaključka kako samo na svijetu postoji talijanska glazba. Dakle, Talijani na svojim radio postajama vrte vlastitu glazbu u ljetnim mjesecima čak i 100%. Hrvatska glazba bi za naše pojmove trebala biti na 1. mjestu kao i naši glazbenici. Na svim našim društvenim mrežama isključivo i samo promovirajmo Hrvatsku glazbu. Naše izvođače, tekstopisce i glazbenike, nek svijet sluša i nas.

Pjesma oslobača čovijeka a u mom slučaju i okolnostima u kojim sam se nalazio bila je oružje i protutrov svima onima koji zatrovanim mržnjom nisu mogli odoljeti nečijem samopouzdanji i volji za demokracijom i slobodom. Svaka pjesma ima motiv i cilj poruke bez obzira bila ona hit ili ne, svaku je pametno poslušati i analizirati, jer nije ona sama po sebi nastala. Stvorio ju je netko u trenutku svoje životne prizme koja zna biti u određenim trenucima života pravilna i nepravilna, teška i laka. A svaki osjećaj tužan ili veseo, duša najbolje okarakterizira u nekoliko trenutaka.

Znate li koja je najgora pjesma? Ona koja nije napisana!!!

Šegedin na kraju dijaloga poručuje:

”Pjevajte, pišite i komponirajte. Svi Vi koji imate izražen sluh kao Božji dar ili ste glazbeno obrazovani. Ali isto tako i svi Vi koji mislite da glazba nije za Vas ili niste Vi za nju. Pjevajte bez razloga je li Vas neko čuje ili ne. Pjesma je jednaka zdravlju. A’ o slonu i nečijem uhu ne marite”. /F.O./