Limit je stupio na snagu u srijedu, a prema riječima predsjednika Vladimira Putina uveden je zbog “neprijateljskih” poteza SAD-a i drugih zapadnih zemalja, uključujući sankcije koje su uvedene više ruskih banaka.

Dugi redovi pred bankomatima postali su svakodnevna pojava u Rusiji budući da građani pokušavaju podići gotovinu u uvjetima naglog pada vrijednosti rublja pod utjecajem sankcija uvedenih Rusiji zbog napada na Ukrajinu.

Cijene proizvoda rastu

Cijene uvezenih proizvoda snažno rastu i građani pokušavaju kupiti artikle poput mobilnih telefona prije no što postanu preskupi, primjećuje agencija dpa.

Uredba o limitu na iznos deviza iz zemlje nadovezuje na ubrzane pokušaje ruskih vlasti da ograniče snažan odljev kapitala zbog sankcija.

Sankcije Rusiji

Financijske sankcije Rusiji uključuju ograničavanje manevarskog prostora ruskoj središnjoj banci za korištenje deviznih i zlatnih rezervi i blokadu pristupa pojedinih ruskih banaka globalnom sustavu plaćanja SWIFT.

Ruska središnja banka zatražila je tako od izvoznika da prodaju 80 posto deviznih prihoda kako bi poduprli tečaj rublja koji je početkom tjedna potonuo na najnižu razinu otkada se njime trguje na financijskim tržištima.

Zabranjena prodaja ruske imovine

Premijer Mihail Mišustin najavio je u utorak i da će Rusija stranim ulagačima privremeno zabraniti prodaju ruske imovine.

“U aktualnoj situaciji strani poduzetnici prisiljeni su donositi odluke ne vodeći se ekonomskim faktorima već političkim pritiskom”, rekao je ruski premijer na sjednici vlade.

“Kako bismo kompanijama pružili priliku da donesu promišljenu odluku, pripremljena je predsjednička uredba o uvođenju privremenih ograničenja izlaska iz ruske imovine”, dodao je Mišustin, ne ulazeći u detalje.

Povlačenje kompanije

Globalne kompanije koje su u Rusiji poslovale desetljećima već su se počele povlačiti pa je tako britanski energetski div BP najavio izlazak iz ruskog Rosnefta, a Shell iz pogona za ukapljeni plin Sahalin 2, raskinuvši suradnju s  Gazpromom.

Povlačenje iz Rusije najavio je i američki naftni div Exxon, a austrijski OMV objavio je da odustaje od kupnje udjela u naftnom polju u Rusiji.

TCL je uz svoje mobitele uoči sajma predstavio cijeli niz novih i inovativnih uređaja, koji možda neće svi doživjeti da dođu na tržište, no ova je kompanija još jednom pokazala koliko rade na novim vrstama uređaja. Naravno, i mnogi drugi rade na razvoju različitih preklopnih uređaja, ali TCL se ne boji pokazati smjer u kojem razmišljaju, čak i ako se radi o nedovršenim uređajima ili prilično nefunkcionalnim rješenjima.

Jedan od takvih, a vjerojatno među prvima na svijetu je telefon s AMOLED ekranom koji se može presavinuti na obje strane. Većina preklopnih telefona dosad su imali ekran koji se mogao rastvoriti ili preklopiti (Galaxy Z Fold ili prvi Huaweijev prekloni), a ovaj možete rasklopiti na obje strane, kao i bilježnicu. Nije poznato kad će ovakav telefon na tržište, no sigurno je da podiže granicu onog što preklopni uređaji mogu biti i kako bi mogli izgledati u sljedećim godinama.

Srednji tečaj eura na današnjoj tečajnici središnje banke, koja se primjenjuje od srijede, iznosi 7,560543 kune, što je njegova najviša razina od 28. travnja prošle godine, kada je iznosio 7,566 kuna.

Kuna je prema švicarskom franku oslabila za 0,71 posto, američkom dolaru za 0,58 posto, a britanskoj funti za 0,44 posto.

Od sutra će se tako primjenjivati srednji tečaj franka od 7,353183 kune, dolara od 6,762561 kunu i funte od 9,057797 kuna.

Pritom, franak je na najvišoj razini od 23. travnja 2015. godine, kada je iznosio 7,37 kuna, dok je dolar iznad danas utvrđene razine posljednji put bio 5. lipnja 2020. godine, kada mu je srednji tečaj bio na 6,7666 kuna.

Srednji tečaj funte je pak najviši od 1. veljače ove godine, kada je bio na razini 9,06 kuna.

Mastercard u priopćenju nije poimence naveo tvrtke koje je blokirao, istaknuvši u priopćenju objavljenom u ponedjeljak navečer da će nastaviti surađivati s regulatorima u sljedećim danima.

Najavili su i da će uplatiti dva milijuna dolara Crvenom križu, udruzi Spasite djecu i fondu koji pruža potporu njihovim radnicima.

Visa je u odvojenom izvješću objavila da poduzima mjere kako bi uskladila poslovanje sa sankcijama Rusiji, najavivši da će poštivati i eventualne nove kaznene mjere.

SAD i njegovi saveznici najavili su u subotu kaznene mjere ruskoj središnjoj banci i isključenje pojedinih ruskih komercijalnih banaka iz međunarodnog platnog sustava SWIFT.

Europske sankcije ruskoj središnjoj banci mjere stupile su na snagu u ponedjeljak, a uključuju, između ostalog, zabranu transakcija, izjavila je predsjednica Europske komisije Ursula von der Leyen.

Sva imovina banke u EU također će biti zamrznuta kako bi se blokiralo financiranje rata ruskog predsjednika Vladimira Putina u Ukrajini.

Mjera se smatra jednako značajnom kao i planirano isključivanje ruskih financijskih institucija iz bankarske mreže SWIFT.

Sankcija EU-a i kaznene mjere partnera Unije u skupinini G7 zamrznut će otprilike polovinu financijskih rezervi ruske središnje banke, izjavio je u nedjelju navečer šef europske diplomacije Josep Borrell.

Sonin je profesor na katedri za javne politike Harris University-a of Chicago, gostujući profesor na Višoj ekonomskoj školi u Moskvi, te suradnik u Centru za istraživanje ekonomske politike u Londonu i vanjski suradnik na Institutu za ekonomije tranzicije u Stockholmu.

On smatra da je ekonomski odgovor na vojne akcije koje je pokrenula Rusija protiv Ukrajine vrlo brz. U svim prethodnim epizodama, kada su Rusiji uvođene “nekakve ekonomske sankcije”, glavni cilj je bio dugoročno promijeniti njezino ponašanje. Posljedice sankcija nisu se odmah osjetile, nego su se postupno gomilale. No sankcije koje su krajem veljače uvele SAD, Velika Britanija i EU imaju drugačiji cilj – zaustaviti, u stvarnom vremenu, bombardiranje Kijeva, Harkiva i drugih ukrajinskih gradova te napredovanje ruskih vojnika. Te su sankcije, uz dugoročne posljedice, sračunate na izravan, neposredan učinak, kaže Sonin.

Zamrzavanje imovine središnje banke, isključenje Rusije iz SWIFT sustava, sankcije protiv Sberbanke i VTB-a, zaustavljanje letova za Europu i otkazivanje ugovora o leasingu primjeri su sankcija koje bi odmah trebale biti vidljive milijunima Rusa, dodaje.

Navodi da su izravne posljedice uvedenih sankcija već vrlo vidljive: dolar je početkom veljače koštao 75 rubalja, prvih dana rata 90-100 rubalja, a nakon objave zamrzavanja imovine centralne banke dostigao je 120 rubalja.

Tu su i dugoročne posljedice – ograničenja u financijskoj sferi za državu, privatne banke i tvrtke, zabrana uvoza naprednih tehnologija Rusiji ne ostavljaju nikakvu šansu za održivi gospodarski razvoj, kategoričan je Sonin.

“Jednostavno nema primjera iz novije povijesti kada bi se neka država razvijala u uvjetima slične ekonomske izolacije. Svi slučajevi trajnog rasta dogodili su se u pozadini povećane otvorenosti, financijske integracije i međunarodne trgovine”, kaže on.

Dodaje kako sadašnji ruski “izolacionistički porivi” mogu odvesti u zaborav fantastične prednosti koje su međunarodna trgovina i integracija u svjetski gospodarski sustav donijele Rusiji prije trideset godina, nakon ekonomske katastrofe SSSR-a.

“Tijekom tih desetljeća zemlja je prevladala značajan dio zaostatka – kako u tehnološkoj sferi tako i u sferi potrošnje. Reforme koje su omogućile ulazak strane robe, tehnološkog razvoja, novih organizacijskih praksi u zemlju nisu bile lake (…). No sada bi Rusiji mogle biti potrebne godine složenih, bolnih reformi, kako bi ponovno stekla priliku za gospodarski razvoj i postigla ukidanje sankcija uvedenih prije nekoliko dana, osim ako se ne ostvari još tragičniji scenarij – scenarij ekonomske katastrofe nalik događajima iz 1990.-1991.

“Prije nekoliko dana bih takav scenarij nazvao nezamislivim, a sada je malo vjerojatan, ali velika je to razlika: “nezamislivo” i “malo vjerojatno”. U svakom slučaju, to će biti moguće samo ako partner Zapada u tim pregovorima bude novi, drugačiji politički režim, kao što je to bio slučaj nakon 1991. godine”, kaže Sonin.

Mogu li sankcije biti još jače?

Prije samo tjedan dana embargo na prodaju nafte ili plina, potpun ili djelomičan, činio se jednostavno nemogućim, kaže Sonin, no napominje da i ta opcija sada nije isključena.

“Koliko god jezivo zvučalo, izgledi za embargo ovise o razmjerima daljnjih žrtava među ukrajinskim civilima. Ako se umjesto povlačenja trupa i sklapanja mirovnog sporazuma nastave borbe na ulicama najvećih gradova Ukrajine, tada će embargo postati stvarnost, uz snažan pad životnog standarda i proizvodnje, nedostatak osnovnih proizvoda, ali ne i gladi.

Prekid financijskih veza sa svijetom, ali uz prodaju nafte, plina i metala, potrošačkog i tehnološkog uvoza preko Kine i Latinske Amerike, Sonin smatra realnijim scenarijem prije promjene režima u Rusiji, ali pita se otkud će do te promjene doći. U tom scenariju također vidi smanjen životni standard, ali ne toliko kao u “super hard varijanti”.

Zaključuje da ruska ekonomska politika do sada očito nije uzimala u obzir ekonomske posljedice rata te podsjeća da je na sličan način bjeloruski predsjednik Lukašenko za godinu dana doveo državu do ekonomskog kolapsa i potpune ovisnosti o vanjskom sponzoru, ali upozorava da Rusija nema vanjskog sponzora koji bi mogao puniti proračun.

Sonin na kraju napominje da ga je kolumnu o posljedicama sankcija zamolio napisati Forbes Russia. Tvrdi da je kolumna u Forbesu uređena tako da se rat u Ukrajini ne naziva ratom te da je dopustio objavu te, kako, kaže, cenzurirane verzije, a da je na siteu Eha Moskve “prava” kolumna.

Podsjeća da ruski medijski regulator Roskomnadzor informacije o granatiranju ukrajinskih gradova i smrti ukrajinskih civila kao rezultata djelovanja ruske vojske, kao i materijale u kojima se operacija koja je u tijeku naziva napadom, invazijom ili objavom rata, tretira kao neistinite.

Burzovne cijene plina u Europi tijekom trgovanja u srijedu porasla je iznad 960 dolara za tisuću kubičnih metara, prvi put od 14. veljače, pokazuju podaci londonske burze ICE.

Cijena ožujskih futuresa  na čvorištu TTF u Nizozemskoj porasla je na 960,6 dolara za 1000 kubičnih metara, ili 82 eura po megavatsatu.

Ukupno povećanje cijene plina od početka dana iznosi oko 2,8 posto.

Analitičari podsjećaju da je u utorak njemački kancelar Olaf Scholz rekao kako Berlin zaustavlja certifikaciju plinovoda Sjeverni tok 2, nakon što je Rusija priznala dvije odmetnute proruske regije na istoku Ukrajine, Donjeck i Luhansk.

I njemačka ministrica vanjskih poslova Annalena Burbock rekla je da je “projekt Sjeverni tok 2 zamrznut”.

Cijene nafte stabilizirale su se pak na međunarodnim tržištima iznad razine od 97 dolara, u svjetlu zabrinutosti za opskrbu nakon ruskog priznanja dviju istočnoukrajinskih regija koje su pod kontrolom proruskih separatista.

Paul Thomas Anderson jedan je od najboljih živućih filmaša, ali njegovi posljednji pokušaji bili su nepravedno minorizirani zbog njegovog ranijeg rada. Inherent Vice se previše trudio biti ekscentričan, a Phantom Thread je bio hladan i uljudan. Možda je Paul i sam to prepoznao, jer je njegova posljednja, Licorice Pizza, najslobodnija i najpristupačnija slika njegove karijere. Još uvijek je ispunjen onim prekrasnim hirovima koji definiraju njegov stil; oni su samo zaposleni u službi priče u koju se lako umotati.

Film se uglavnom temelji na životu Garyja Goetzmana, producenta koji stoji iza My Big Fat Greek Wedding, That Thing You Do!, te još mnogo velikih hitova sa svojim Playtone partnerom Tomom Hanksom. Cooper Hoffman (sin pokojnog Philipa Seymoura Hoffmana) glumi 15-godišnjeg srednjoškolca glumca Garyja Valentinea. U uvodnoj sceni stoji u redu za dan slikanja i neprestano koketira s jednom od pomoćnica fotografa, 25-godišnjom Alanom Kane (Alana Haim iz rock grupe Haim). Naizmjenično je šarmira i odvraća od njegove drske osobnosti. Ipak, ona se pristaje naći s njim na večeri.

Čak i prije objavljivanja, Licorice Pizza izazvala je neke kontroverze, jer su ljudi nagađali je li odnos Gary/Alana prikladan. Da budemo jasni, nije prikladno, što je poanta filma. On se ponaša malo starije nego što je zapravo, ona se ponaša malo mlađe nego što je zapravo. Iz tog razloga među njima se stvara čudna veza.

Anderson ne osuđuje niti jedan od njegovih likova, niti prosuđuje zamagljene granice njihova odnosa. On ih samo predstavlja, zapravo sugerirajući da se ljudi povezuju iz neočekivanih razloga, baš kao što mogu evoluirati iz sumnjivih interakcija. Drugim riječima, on gleda kako neprikladna veza potiče dvije simpatične osobe da sami shvate više.

Osobni rast, u ovom slučaju, dolazi iz iznenađujućih izvora. Gary i Alana se udružuju u ključnom trenutku u njihovim životima, činjenica koja će ih zauvijek ujediniti, bez obzira kamo krenu odavde.

Pobjednička kemija između glavnih uloga čini dinamiku između likova neodoljivom. Hoffman je naslijedio veliki dio šarma svog oca. On Garyja čini glatkim i previše samouvjerenim, a da nikad ne postane odvratan. Haim je s druge strane pravo glumačko otkriće.

Postoji jedan veliki nedostatak u Licorice Pizzi, i to je nešto što će neke gledatelje odvratiti od cijelog filma. John Michael Higgins ima vrlo malu ulogu vlasnika japanskog restorana. Oženjen je Azijatkinjom, s kojom razgovara uvredljivo stereotipnim naglaskom. (Zamislite Mickeyja Rooneyja u Doručku kod Tiffanyja.) Vraća se na drugu scenu tijekom posljednjeg čina, sada oženjen drugom Azijatkinjom, ali još uvijek govori tim naglaskom. Lik – a ne njegove žene – je stvar šale, i zapravo se želi prikazati bez obzira s kim se družite da možete biti ne selektivni. Unatoč tome, šala ne uspijeva, zbog čega Higginsove scene nenamjerno osvjetljavaju rasizam.

Osim toga, Licorice Pizza smiješna je, nepredvidiva i pronicljiva priča o dvoje ljudi koji shvate da su njihove disfunkcije neobično kompatibilne. Anderson je svjedočio o povremenoj ljepoti nepromišljenosti.

Ima li potencijala za ovogodišnji Oscar? Definitivno ima i više od toga. Hoće li ga dobiti? Izgledi su vrlo mali s obzirom u kakvoj je film konkurenciji.